preskoči na sadržaj

Industrijsko-obrtnička škola Slavonski Brod

Login
Tražilica
Završni radovi

  

Javni mediji

         

      

        

         

 

Arhiva naših vijesti

VIRTUALNA ŠETNJA KROZ ŠKOLU

 

Zanimljivosti

Školski list Iskra 

ISKRA 2019 

ISKRA 2018

 

Korisni linkovi

 

 

 

Povijest

POVIJEST ŠKOLE

Od Šegrtske škole do Industrijsko-obrtničke škole

 

Razvoj industrije i strojne proizvodnje u 19. stoljeću postupno je prevladao zanatstvo i obrtničku proizvodnju. U tu svrhu je 1884. godine donesen Obrtni zakon, koji je važan za stručni odgoj mladih i inicira stvaranje posebnih šegrtskih škola na području Hrvatske i Slavonije. Tako se na temelju Obrtnog zakona donosi 1886. godine Prvi statut za šegtrske škole. Iste godine, 1886. na temelju naredbe bana Khuena Hedervarya, donesena je odluka o osnivanju šegrtskih škola za obrazovanje radnika u privredi u Zagrebu, Karlovcu, Osijeku, Požegi pa tako i u Slavonskom Brodu.

 

Škole su mogle prema Statutu nastati samo u gradovima koji imaju više od 50 šegrta. U Brodu Šegrtska škola počinje s radom školske godine 1886./87.  Šegrtska škola dijeli se na niži odjel s 1. razredom i viši odjel s 3. razredom. U Brodu je u niži razred upisan 31 šegrt, a u prvi viši razred 45 polaznika, ukupno 76. Najviše šegrta bilo je usmjereno na trgovački zanat, a obrazuju se i prvi šegrti metalske struke: kovači (6) i bravari (4). Tijekom četverogodišnjeg rada škole broj šegrta raste.

 

Od 1890./91. godine vođen je i glavni imenik Šegrtske škole jer je te godine završila prva generacija šegrta. Od 1892. godine osnivaju se mješovite skupine pa nastaje industrijsko–trgovačka skupina, a škola nosi naziv "Mješovita šegrtska škola". Do kraja 19. st. broj šegrta u školi nije prelazio 100.

 

U školskoj godini 1910./11., upisano je 238 učenika, a tijekom Prvog svjetskog rata ovaj broj opada i opet počinje rasti od 1918. godine.

Nagli rast industrije mijenja strukturu zanatstva te se javljaju novi zanati: strojobravari, tokari i mehaničari. Šegrtska škola je 1918.godine naredbom Kraljevske hrvatsko–dalmatinske vlade pripojena nižoj pučkoj školi i tako djeluje punih 8 godina.

 

U školskoj godini 1921./22. u školu je upisano 344 šegrta, a ovaj broj raste narednih godina zbog bržeg razvoja industrije, obrta i trgovine. Tako je 1921. godine osnovana "Prva tvornica vagona i mostova" kojoj je potrebna stručno osposobljena radna snaga.

 

Godine 1924. Šegrtska škola vraćena je u sustav Više pučke (građanske) škole i nosi naziv Stručna područna mješovita (šegrtska) škola.

 

 

U školskoj godini 1924./25. bilo je 236 šegrta, a od tada broj šegrta opada sve do ekonomske krize 1929.–1933. godine.

 

Godine 1939., pojavljuje se prijedlog Tvornice vagona za povećanje broja šegrta za željezno–tokarsku i bravarsko–alatsku struku i daje se inicijativa za osnivanje Zanatske muške škole strojno–elektrotehničke struke.

 

Tijekom rata obrazovanje završava veliki broj učenika metalske struke; npr. 1942./43. godine školu je završilo 173 šegrta, od toga 43 bravara i električara.

 

Nakon Drugog svjetskog rata osnovni problem našeg grada je obnova industrijskih postrojenja i gospodarske struke.

 

Dolazak mladih iz sela u grad, uvjetuje proširenje školstva uopće, a posebno stručnog školstva. Prije svega, javlja se potreba za stručnim osposobljenim djelatnicima "Tvornice vagona i mostova" koja od 1947. god., nosi ime "Đuro Đaković".

 

Tvornica je osigurala nastavne prostorije i nastavne stručne djelatnike (metalskog smjera). Kako se tvornica naglo razvijala, rasla je i potreba za industrijskim djelatnicima. U tu svrhu Ministarstvo teške industrije FNRJ u dogovoru s tvornicom "Đuro Đaković" donosi rješenje o osnivanju Državne industrijske škole za industrijska zanimanja strojarske struke.

 

Škola počinje s radom u školskoj godini 1946./47., a 1947. godine prišlo se izgradnji nove školske zgrade u Kumičićevoj ulici. U novoj školskoj zgradi nastava je počela tijekom drugog polugodišta školske godine 1947./48.

 

Ovo je jedna od prvih industrijskih škola u tadašnjoj Jugoslaviji i školuje učenike iz svih krajeva za zanimanje: strojobravar, bravar, tokar, elektromehaničar i automehaničar. Od 1946. do 1952. godine nastava se izvodi prema nastavnom planu i programu škole učenika u privredi metalskog smjera. Godine 1952. Savjet za prosvjetu, nauku i kulturu Narodne Republike Hrvatske donosi novi nastavni plan i program za obrazovanje kvalificiranih radnika metalske struke. Broj učenika je u stalnom porastu od 1946./47. godine kada je upisano 87 učenika do 1961./62. kada je upisano 434 učenika.

 

Od školske godine 1957./58. učenici metalske struke (obrtništvo) prelazi iz Škole učenika u privredi u Industrijsku školu. Sve do 1973. godine Tehnička škola "Josip Godlar" i Industrijska škola "Đuro Đaković" djeluje svaka za sebe. Od 1973. godine ove dvije škole udružuju se u Metalski elektrotehnički školski centar, "Đuro Đaković" koji u školskoj godini 1975./76. upisuje 1593 učenika.

Centar kasnije mijenja naziv u Tehnički obrazovni centar "Đuro Đaković".

 

1990 godine dolazi do stvaranja suverene države Hrvatske, a to dovodi do novih promjena u sustavu školstva. Nastaju strukovne škole, pa je tako odlukom Skupštine općine Slavonski Brod od 19. srpnja 1991. godine ukinut TOC "Đuro Đaković" i osnovane su dvije škole:

 

Tehnička škola i Industrijsko–obrtnička škola.

 




preskoči na navigaciju